Dodirni me sasvim slučajno,poljubi me filmski nestvarno.
Nisam jedna od onih koji se plaše novih ljubavi.Nisam jedna od onih koji idu kroz život neprestano pokušavajući uvijek iznova oživjeti osjećaj početnog uzbuđenja.Koliko god bih i sama htjela vjerovati da će mi s
nekim drugim biti podjednako lijepo kao i sa prethodnim deckom,istina je da se ne možemo osjećati jednako sa dvije različite osobe.Svaka veza donosi nešto novo,neotkriveno.Žao mi je što sam ovo shvatila sada,nakon tri godine uzaludnih pokušaja.Nadala sam se da će se u mom životu pojaviti netko sličan njemu.No,kako vrijeme prolazi shvatam da je nerealno očekivati da ću pronaći nekog poput njega.
Iako me još uvijek snažni osjećaji vežu za njega,radujem se novim ljubavima jer čvrsto vjerujem da će se jednom pojaviti netko koga ću istinski zavoljeti.
Svatko ima svoju srodnu dušu.
Uvijek sam se pitala da li imam previsoka očekivanja.Tražim li previše ako želim dečka koji je dečko u pravom smislu te riječi,a ne samo na temelju fizičkih obilježja.Jedino što želim je poštovanje i ljubav.Vjerujem da sve ostalo dođe s vremenom.
Od dečka ne očekujem da svo svoje slobodno vrijeme provodi sa mnom.Ne očekujem da mi se uvijek javlja kada ga nazovem.Ne očekujem da se ustručava pričati sa svojim prijateljicama u mom prisustvu.Ne očekujem da s lakoćom prihvati moje mane,ali očekujem da me voli i da to ne krije.Cijenim dečke koji drže do svoje riječi i koji nikad ne bi prevarili osobu s kojom su u vezi samo zato što to ostatak drustva smatram posve normalnim i uobicajenim.Cijenim dečke koji se znaju lijepo ponijeti prema pripadnicama njeznijeg spola.Cijenim dečke koji su duhoviti i čiji kriteriji,kada se radi o odabiru djevojaka nisu ravnani prema porno glumicama što je danas česta pojava.
Tražim li previše ?
I'm here without you baby but you're still on my lonely mind . I think about you baby and I dream about you all the time .
Post započinjem divnim stihovima Đorđa Balaševića :
"U jutra rana plaše me senke minulih dana.Sećanja mutna kao u laži,kao u snu ..."
Ne shvatam.Još uvijek ne shvatam zbog čega mi je toliko
nedostajao i zbog čega sam se htjela pomiriti s njim.Riječ je o bivšem dečku koji je bio tema prethodnog posta u kojem sam opisala početak naše veze.No,od tada su se dogodile mnoge stvari.Najvažnija od njih je da smo se pomirili.Usprkos svemu što se dogodilo,iz nekog razloga sam mu odlučila pružiti još jednu priliku iako sam već tada slutila da ovaj put ipak neće biti kao prije.Odluka o pomirenju se nije dopala ni jednoj mojoj prijateljici.Otvoreno su mi rekle da smatraju da sam previše tolerantna i da onakve stvari ne bih trebala opraštati.Sve su se složile da mi nitko ne može jamčiti da ponovo neće učiniti nešto onakvo.
Ispostavilo se da su bile u pravu.
Ipak nisam dozvolila da me njihove riječi pokolebaju u namjeri da se pomirim s njim.Kao sto sam i očekivala,mnogo toga se promjenilo u odnosu na prvi put kada smo bili zajedno iako sam osjetila pozitivan pomak u njegovom ponašanju.Neprestano se trudio da se osjećam lijepo i ugodno u njegovom prisustvu.No,onda se dogodilo nešto posveneočekivano.
Priznao mi je da ga je jučer poljubila jedna poznanica ali da on nije kriv za to.Navodno joj je nekoliko puta rekao da je u vezi i da s njom ne želi imati nista ali ona tome nije pridavala posebnu pažnju.Dok je on pričao sa svojim prijateljem,ona mu je prišla i poljubila ga u usta.
"Ako ne vjeruješ da nisam kriv,zamoli mog prijatelja da ti ispriča što se dogodilo."
Uporno je ponavljao tu rečenicu ,ne shvatajući da mi nisu potrebna obrazloženja i izgovori.U trenutku kada mi je ovo priznao,srušio mi se citav svijet.Ponajviše zbog toga sto sam mu vjerovala i ,unatoč komentarima drugih osoba pružila još jednu priliku.Mislila sam da nije takav i da mi nikad ne bi priredio nešto takvo.Očigledno sam bila u krivu.Ubrzo nakon toga sam prekinula sa njim što je logičan slijed događaja.
No,ovaj put nema povratka.
Jedino što je rekao je da je to i očekivao.Nakon toga nije dodao apsolutno ništa.Samo me je blijedo gledao.
Premda je ovo bio šok za mene,moram priznati da sam se loše osjecala prvenstveno zbog izigranog povjerenja,a ne toliko zbog toga što mi se to dogodilo sa njim.Shvatila sam da ga nisam istinski voljela.
Ovo je već drugi put da je izigrao moje povjerenje i
dokazao da me nije volio.Barem ne onako snažno kako je
govorio.Žao mi je zbog načina na koji su se stvari odvijale,mogli smo mnogo više uživati u ovoj vezi ali ...
Izgleda da nismo stvoreni jedno za drugo.
Ono što me čudi je to što nisam posebno tužna.Ne trudim se pronaći utjehu ni u čemu.Ponašam se kao da se ništa značajno nije dogodilo i tako se zaista i osjećam.
Tek sada shvaćam da ga ipak nisam zavoljela kao što
sam mislila da jesam.Da li da budem sretna ili tužna zbog toga ?
Već tri godine pokušavam pronaći osobu koju uistinu volim i bijedno propadam u tim pokušajima.
My darling,we are not the ones to blame. The more we have the more we want and the more it hurts our hearts, my baby It always ends up in tears.
Poznajem ga vec dugi niz godina ali sam ga uistinu zamijetila sredinom prosle godine .No,onda ga je zamijetila i moja bliska prijateljica s kojom je nekoliko dana i bio u vezi.Vec tada me je privukao i iako sam bila svjesna da moja prijateljica prema njemu nije osjecala nista te da je jedini razlog zbog kojeg je bila sa njim u vezi,njegov atraktivan fizicki izgled,nisam mu htjela prilaziti niti se truditi komunicirati s njim.No,kako je vrijeme prolazilo,poceo mi se sve više sviđati.U početku to samoj sebi nisam htjela priznati.Smatrala sam da to nije pravedno prema spomenutoj prijateljici iako je ona od prosle godine imala brojne decke.Kada sam se usudila zapoceti razgovor o toj temi,ona mi je pruzila bezuvjetnu podrsku i vidjelo se na njoj da je zaista sretna zbog mene.Ubrzo nakon toga,on me je pitao da budemo skupa.Nisam se posebno iznenadila jer je vec dva – tri tjedna prije toga ispricao mojoj prijateljici da mu se svidjam i da ce me ubrzo pitati da budemo skupa.U pocetku je oklijevao misleci da cu ga odbiti ali kada mu je moja prijateljica priznala da se i on meni svidja , vec iduci dan smo bili u vezi.Pocetak veze je bio uistinu divan.U skoli sam s nestrpljenjem iscekivala svaki odmor da bih ga mogla vidjeti.Njegovi prijatelji su mi neprestano govorili da ga nikad nisu vidjeli ovako zaljubljenog.I sam mi je jednom prilikom rekao da nikad nikog nije ovako zavolio i da je presretan sto je pronasao nekog poput mene.No,s vremenom su tudji komentari imali sve veci utjecaj na mene.Od samog pocetka mi se cinilo da nekolicina mojih prijateljica nisu bile zadovoljna nasom vezom,no nikad mi nije bilo jasno zbog cega.Odredjeno vrijeme sam cak bila ubijedjena da je jedna od mojih prijateljica zaljubljena u njega jer je njeno ponasanje ukazivalo na to.Nikad me nije razuvjerila.
Kada smo prvi put prekinuli,moje prijateljice nisu propustile priliku da to prokomentiraju.Dakako,iza mojih ledja.S obzirom da sam ja prekinula,stale su u njegovu odbranu.To me nije toliko razljutilo jer sam i sama,nakon izvjesnog vremena shvatila da sam pocinila gresku prekinuvsi s njim.No,kada sam im rekla razlog prekida (nisam bila sigurna u svoje osjecaje prema njemu) ,one su uporno tvrdile da im ne govorim istinu te da je razlog prekida nesto posve drugo.Nisu mi vjerovale iako ni sama nisam shvatala zasto.Jos uvijek ne shvatam ...
No,manje od tjedan dana nakon naseg prekida,pomirili smo se.Mislim da nije potrebno pisati koliko sam bila sretna zbog pomirenja pa i zbog toga sto sam se uvjerila da ga uistinu volim.Cvrsto sam odlucila da necu dozvoliti da nam bilo tko ili bilo sto stane na put jer je on bio prva osoba ,nakon bivseg decka koju sam uistinu uspjela zavoljeti,koja mi se neopisivom brzinom uvukla pod kozu.
S obzirom da uvijek postoji ali , ni ovaj put nije bio iznimka.
Vec nakon dva i pol mjeseca,shvatila sam da je postalo suvise tesko pricati o bilo cemu.Svojim kratkim porukama je jasno odavao dojam da vise nije zainteresiran za mene,za nas.Dnevno jedno drugom nismo slali vise od dvije poruke dok smo se na pocetku veze dopisivali neprestano.U skoli smo se samo pozdravljali kao bliski prijatelji.Nismo cinili nista cime bi druge mogli navesti da pomisle da smo u vezi.Naravno da sam se zbog toga osjecala veoma lose.Cesto sam dolazila u iskusenje da mu posaljem poruku ili da ga u skoli pitam sto se to desava sa nama,zasto se nasi razgovore svode na dvije recenice ali se nisam usudjivala.
Do jednog dana ... Kada smo i prekinuli.
Krenuli smo zajedno kuci.U pocetku smo prepricavali jedno drugom sve ono sto proteklih sedmica nismo ni spomenuli,s obzirom da gotovo nikako nismo ni pricali.Bila sam uistinu sretna jer sam u tih pola sata osjetila pozitivan pomak u nasoj vezi .Na trenutak sam pomislila da smo posve neocekivano uspjeli spasiti nasu vezu.No,kada sam ga u sali upitala da li je razlog naseg udaljavanja bio netko treci,shvatila sam da sam nesvjesno pronasla odgovor na sve sumnje koje su me mucile proteklih tjedana.U pocetku se samo smijesio,ne govoreci nista.Nakon sto sam pitanje ponovila nekoliko puta,njegovi blijedi pogledi su rekli sve .
Iako se ni sada,dva tjedna nakon naseg konacnog prekida nisam uspjela pomiriti s tim,tog dana je nasa bajka dozivjela svoj kraj.Iako su mi mnogi koji su upuceni u sve sto se dogodilo izmedju nas,rekli da gubeći njega ne gubim ništa,ja jos uvijek nisam sigurna u to.
Bittersweet memories ,that is all I'm taking with me. So, goodbye.We both know I'm not what you need. I hope life treats you kind and I hope you have all you've dreamed of. And I wish to you, joy and happiness but above all this, I wish you love.
